Esad Papračanin Podrinjski: Svjetlost noći

Ovo je vrijeme koje na svjetskim horizontima oslikava dostignuća niza političkih nekorektnih konstrukcija, a ne poduhvata vjerodostojnosti na časnim principima čovječnosti. Gdje je vidno prisustvo neosnovanih tvrdnji zasnivanih na izmjenama kazanih sadržaja i grešaka protivriječnosti. Često činjenice nisu kompletne i dovoljne da se utvrde i riješe bitna pitanja modernog vremena u kome se na vrlo vješt način odbacuju vrijednosti znalaca struke. Bez sumnje, ovim generacijama potrebno je snažno duhovno nadahnuće, koje neće obuhvatiti samo jedan narod, već će okupiti sve narode u svoje okrilje. Vrlo su opasni temelji razilaženja stavova bez vrijednosti i smisla, kroz pristrasne odluke koje su često lažne i izmišljene. Iskonstruisanim dijalozima pravdaju se negiranja i krivotvorenja istine koja je definitivno naučno dokazana.

Vidne činjenice ukazuju na snagu prirode, a ograničenost ljudskog razuma. Jasno se nameće odgovor da čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku. Težnja za bogatstvom je motiv izmišljenih konstrukcija i divljačkih događaja u stoljeću mraka i kataklizme svjetskog poretka, uz velika neslaganja i manjkavosti u iznalaženju kvalitetnih rješenja zbog razlika između stavova. Ovako velike greške su plod besmislenih protivriječnosti, što otkriva tamu izazvanu djelovanjem ljudskog faktora. Svako ubijanje istine je vrlo opasno po svjetski poredak. Ovi argumenti se vide golim očima, što upečatljivo ulijeva dodatnu sumnju u snagu razumnosti.

Sve ono što je dobro je i  razgovjetno uz činjenicu da i kamen puca pred nametnutim neodmjerenim zakonima. U vremenu teških kušnji i mnoštva grešaka, noćna tama nadvila se nad cijelim svijetom. Sjaj čvrstine i postojanosti koju nose plemenita duhovna ljudska srca daju nadu da se prevaziđe jaz razilaženja u stvaranju mira kao okvira blagostanja. Stoljećna ogromna razlika stavova ukazuje na devijantnost današnjeg društva, kao oprečnosti između zakona i sprovedbe. Teške greške i protivriječnosti čovjeka, kome je društvo povjereno kao emanet prate događaji koji se dešavaju u njegovom vremenu, gdje su potrebna veća, izrazitija i žešća istraživanja kako bi se osporile činjenice koje krivotvore u osnovi vladavinu zakonskog sjaja, a koji bi razbio tamu noći.

Dovoljan dokaz da se preispitamo je sadašnje stanje neznanja i nejasnoća pred turbulentnim iskušenjima. Vratimo se u normalu i složimo se sa umnim savremenicima koji su dali pojašnjenja bez krivotvorenja iz domena duhovnosti. Jer svaka izmjena pravila je put iskušenja koji će nas odvesti na stranputicu nejasnoća i sumnji utemeljenosti znanja kao svjetla postojanosti. Na bazi razumijevanja usaglasimo raznolike postojanosti i zajednički se suprotstavimo lažnim krivotvorenim zabludama. Ne osporavajmo ispravna svjedočenja koja su savršeno dokazana i potvrđena kroz vjekovnu postojanost. Ne padajmo pod uticaj manjkavosti već spriječimo svako zlo kao pojavu. Osporavanje prava je obmana uz čestu demonstraciju sile u nastojanju da se uzme ono što se želi.

Daleko se od savršenstva jer je čovjek postao grub i okrutan, prema božijim zakonima vrijednost pripada onome kome je vrijeme prijatelj. Lično smo svjedoci slabosti i ranjivosti svjetskog poretka, što potvrđuje činjenica nedovoljnog prisustva dobrote. Suprostavimo se znanjem kroz zakonsku regulativu plagijatima tame. A u svim oblastima nauke, cijenimo djela jer su ona pokazatelj vrijednosti. Velika je nepravda prihvatiti grešku i smatrati dozvoljenim što božiji zakon zabranjuje.

 Istina je svjetlost

Prihvatimo istinu iz poštovanja prema njoj, jer manjkavost ne dovodi do cilja. Definitivni sud o istini je njena pečatna svjetlost noći, a svako vlastito naohođenje krivotvorenje zakonitosti, što za posljedicu ima prizivanje prokletstva. U ovom vremenu neophodno je otkriti sva krivotvorenja kako bi se razlučilo božansko od onoga što ne priliči Njegovoj Veličanstvenosti.

Snažan sjaj Kur'ana koji je čuvar ranije objavljenih Božijih Knjiga i koji je iskren prema njima podržava istinu, a odbacuje laži. Napojimo se jedinstvenim mirisom miroljubivosti i cijenimo one koji grade mir snagom srca i vještinom razuma. Kategoričko osporavanje istine je teški teret civilizacije, a svako unošenje nereda nastaje nepriznavanjem utvrđenog stanja kroz greške koje često nisu jasno definirane. Brisanje svakog traga ima za cilj odbijanje mogućnosti njene spoznaje. Snaga argumenata kroz povijesnu postojanost ukazuje na neoborive dokaze koji se moraju prihvatiti kao validni temelj i svjetlost noći.

Kakvi su ljudski autoriteti koji negiraju historijske činjenice? Jasni dokazi su trijumf koji snažnom svjetlosti kao oporukom ukazuje na opasnosti koju donosi zaboravnost i negiranje. Istina je svjetlost koja u svom postojanju ukazuje na dominantnu postojanost i snagu Stvoritelja. Zatvaranje očiju pred istinom je zabluda i dokaz odsustva čvrste vjere. Nije čudo što se svjetski poredak suočava sa ovakvim iskušenjima. Krivotvorenje istine ima za cilj da tama bude draža od svjetlosti, a laž istinitija od istine. Istina od predpostavke nema nikakvu korist. Ne postoji privid koji je Stvoritelju nemoguće pripisati jer je Njegovo znanje vječno. On sve zna prije nego što se desi, a privid je svojstven samo čovjeku koji je dužan poštovati zakone koje je Stvoritelj propisao. Vrlo je opasno kad srce zanese čovjeka za ovim svijetom.

Čovjek mora shvatiti u čemu je njegova istinska korist. Gospodar Zemlje i nebesa to najbolje zna jer je On jedan i jedini, živ je i besmrtan. Ništa nije slično Njegovom biću niti Njegovim svojstvima o čemu govore jasni dokazi. Besmrtan je i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti. Njegovo postojanje oslikava se kroz savršenstvo ljubavi u nama. Čovjek ima ljudsku dimenziju ograničenosti jer međusobno oprečne riječi ne mogu se uzimati kao razumski dokazi. Razumnom ne priliči negiranje Stvoritelja, nije potreban komentar za ono što je jasno. Određene tajne su van dometa shvatanja uma. Vrlo je opasno po svjetski poredak kada plemeniti moral bude na niskom nivou.

Put spasenja je istinska vjera u Gospodara koji pokazuje svoju moć na zemlji. Čovjekovo znanje je ograničeno i ono isključivo pripada Bogu kao i priroda. Čovjek je bespomoćan jer ga prati posustalost i smrt. Gospodar je živ i preuzvišen, zato se samo Njemu obraćamo za pomoć, a razumu Njegovom nema mjere. Ne postoji množina od riječi Allah, i ona je jedinstvena. Čovjeku je svojstveno da se skrušeno moli Tvorcu koji sve stvara, jer duh je srčan, a tijelo slabo.

Pokorimo se Stvoritelju u činjenju dobrih djela, poštujući Njegove naredbe iz ljubavi prema Njemu. Časni Kur'an je svjetlost zadivljujućeg jezičkog izraza i govor Uzvišenog tvorca. Taj veličanstveni stupanj književnog izražavanja nema ograničenja i u cijelosti je prožet istinom. Pred ovakvom grandioznom ljepotom književnog stila ljudska stvorenja ostaju nemoćna. U lijepo sročenom vrhunskom sadržaju nazire se savršena harmonija naredbi i zabrana. Ova Časna Knjiga sadrži simetriju između dva suprotna značenja odmazde i zaštite. Ovakvu svjetlosnu čudesnu duhovnu ljepotu na najvišem stupnju književnog izraza ljudi ne mogu stvoriti. Ljepota izraza, precizna pojašnjenja i snažna konstrukcija satkani su neobičnim stilom koji krije veliku mudrost, a objavljena je od Stvoritelja Muhammedu a.s.. Razdor je među ljudima koji na neosnovan način nastoje negirati Božansku Knjigu, koju je Uzvišeni Bog sačuvao od svih oblika krivotvorenja. Ova Časna Knjiga jasno ukazuje da je ona govor Stvoritelja, jer da nije tako Bog bi lažnu tvrdnju razotkrio i objelodanio ljudima. Bez sumnje zapanjujući je stil kazivanja o tajanstvenom svijetu jer to je objava Onoga kome su poznate tajne nebesa i zemlje. Iz strahopoštovanja u srcu se uvećava ljubav prema Časnom Kur'anu, a pamti se velikom lahkoćom. Njegova nadnaravnost je trajna i vrijednost neumanjena ostavlja duboki trag i željeni efekat. Njegov čudesni stil je van dometa razuma koji učvršćuje srce i napaja sa Božanskog izvora savršenstva.

Neoborivim dokazom ove Časne Knjige kao i drugih Božijih objavljenih Knjiga porazimo laž kao zlo snagom istine. Svjetlost se ne može ugasiti niti izbristi njegovi tragovi jer nema prostora za sumnju. Ovim snažnim svjetlom obasjana je Zemlja na Istoku i Zapadu uz poštovanje učenih koji znaju da povezuju činjenice. Ključem znanja uđimo u tvrđavu svjetlosti i upoznajmo jasne tajnovitosti Svetih Knjiga koje nisu krivotvorene.

Moralna ideja pravednosti je ogledalo svjetlosne postojanosti, kog karakteriziraju kolektivne odgovornosti. Svako savremeno razmišljanje je fenomen činjenice, opstanka čovjeka na zemlji. Nažalost, u ovom vremenu često se upotrebljavaju moderni pojmovi koji izazivaju različita tumačenja, a povijesnu sadržajnost ne nameću različitosti, već frustrirana težnja materijalnosti što deformiše duh postojanosti. Sjaj raznih religija i kultura cijenimo kao matricu ne samo u jednoj državi već širom svijeta.

Historijski talasi lome se na pojedinim narodima koji imaju vlastiti vjekovni identitet. Zasebnosti koje žive zajedno moraju da se prepoznaju i uvažavaju. Pojedini modeli mišljenja izlaze iz okvira razumnosti zbog težnje koja je utemeljena u ideji i suprostavljanju ideologiji koja je suprotna različitosti. Konstruirano diskriminirajuća politika je osnov negacije cjeline jedinstva različitosti koja se proširila planetom epidemično. Nalazimo se u vremenu u kome se religijska ispoljavanja manifestuju kroz različite religijske oblike. Neophodna je potreba uspostavljanja ravnoteže sa svijetom i samim sobom. Ljudski život treba prihvati razvoj nauke i filozofije kao temelj izučavanja uz poštivanje zakonitosti prirode i društva.

Nije dovoljno spoznati samo granice fizičkog svijeta, već kapiju duhovne svijesti. U novijoj perspektivi razvoja čovječanstva neophodna je spoznaja Veličanstvenosti Božanskog stvarateljstva, kao sile Tvorca i osjećanja čovjekove odgovornosti. Otkrivanjem zakonitosti čovjek postaje bogatiji i dostojniji ljudske prirode. To je mudrost koja govori o nedostiživom skladu i nedjeljivoj svemoći jedne beskrajne ljubavi i bezgranične vlasti. Milost Gospodara Svjetova zasijala je punim sjajem kroz objavljene Božije Knjige. Ljudski um suočava se sa beskrajnim tajnama prirode kroz razne diminezije kao snaga za graditeljsku ličnost čovjekovu.

Napajanje sa  izvora duhovnosti i poštovanje snage raznolikosti

 

Ta nedjeljiva cjelina je nauka kao svjetlost noći gdje se ljudska svijest manifestuje  prihvaćanjem principa pravednosti kao efikasnog oblika objedinjavanja duhovnog i materijalnog. Oplemenjen čovjek kroz ljubav prema Stvoritelju služi općoj dobroti u okviru misije kao vremenskoj ograničenosti života na zemlji. Logično, nameće se razmišljanje o vječnosti Stvoritelja i vječnom životu. Nezamislivo je život svesti samo na ovaj svijet. Dopunjavanje duhovnog i fizičkog života stvara jednu potpunu ravnotežu sklada poštujući Stvoritelja i čovjeka kome je priroda darovana kao emanet. Napajajući se sa duhovnih izvora izvršimo životnu zadaću uz poštivanje zemaljskih vrijednosti. Sa aspekta modernijeg i drugačijeg pristupa ojačajmo vezu sa prirodom poštujući njenog Tvorca Koji izljeva Svoju milost kroz znanje kao najveće bogatstvo. Vjerske ljepote i istinske vrijednosti skrivene su u tajanstvenim tajnama koje su stoljećima izučavali najveći umovi čovječanstva. Svako preokretanje poimanja istine u svoj njenoj dubini u namjeri da se uljepša stvarnost i prilagodi svakom, ima za posljedicu otežano poimanje istine za čovjeka. Na ovaj način sve više se udaljava od osnove, te promjene zamagljuju istinu i sakrivaju lice stvarnosti. Sve Božije Knjige iz jednog su nebeskog izvora, a duhovnu vrijednost čovječanstva treba tražiti u činjenici njihovog duhovnog izučavanja. Od te duhovne horizontale tokom povijesti među ljudima različitih jezika i rasa potekla je vječnost u vremenu kao poruka i čežnja čovjekove duše za tajnim spoznajama nebeskog univerzuma.

Čovjek je jedan od najvećih Stvoriteljevih znakova zbog svoje univerzalne spoznaje reda koji je utisnut u prirodi. U vrhunskom kvalitetu Božanskog govora vidi se Božije prisustvo moći i snage koja u cjelosti drži kosmos kao i činjenica u vezi održavanja reda. Čovjek ima viši smisao i stepen odgovornosti za svoje postupke za koje će račun polagati. Božije Knjige su čovjeku sudac i svjetlost noći kao sigurni putokaz koji ga stalno opominje na njegovu dužnost. Snagom pameti kao ogledalom čovjeka shvatimo činjenicu da je cvijet i njegov miris jedna cjelina postojanja i da nema većeg čuda od Božijeg sklada u prirodi. Putokazi u prirodi daju smisao životu kroz svjetlost noći kao fenomen pred kojim su ljudi stoljećima ostali zapanjeni. Božanskim nadahnućem čovjekov razum doseže do onog što je skriveno.

Mudrost kao veliki blagoslov oštroumnosti je svjetlosna tajna darovana čovjeku. Neophodno je da se čovjek trajno napaja sa izvora duhovnosti, kako bi snažno čuvao ljudsku tradiciju poštujući Govor i riječi Vječnog Stvoritelja. Ovaj svijet je nemoguće znati u cjelini jer ga i ne vidimo u cijelosti. Svjetlost Božijih Knjiga nas postupno suočava sa tajnom svijeta. Ovi snažni duhovni simboli su ljekoviti opijum srca. Duhovnim iskustvom čovjek se suočava sa tajnom postojanja Božije sveprisutnosti u svijetu kao stalnost. Snažnim izvorima kriterija morala razvijajmo civilizirano društvo kroz zakonsku regulativu i raspoznajmo crtu između dobra i zla kao granicu. Čovjeku nije sve dozvoljeno, to je temeljni normativni izvor i parabola koja pokazuje da je čovjek biće koje mora imati granicu kao lijek iz koga izvire inspirativni način života. Snagom sklada kulture, kreirajmo pozitivnu atmosferu uvažavanja duhovnih razlika i suočavanja sa stvarnošću postojanja. Ta temeljna misao je dragocjena zbog uvažavanja istine.

Dolaskom svjetlosti nestaje noćna tama pri dragocjenoj spoznaji i postojanosti Velikog Stvoritelja. Put svjetlosti kreće iz tame, a takva svjetlost je lijek i spas čovjeku da usavršava svoje osobine. Veličanstvena je blagodat darovana čovjeku da traži Božije zadovoljstvo i postupa po Svetim Knjigama, jer su one zaista univerzalni pečat moderne civilizacije čija svjetlost osvjetljava svijet u cjelini.

U ovom modernom vremenu savremenog doba cijenimo korjene Božijih objava i imajmo na umu djelotvornost Njihove svjetlosti kao neizmjernog dara i osvježenja. Poštujmo snagu raznolikosti i jednakosti i shvatimo da je visoka cijena razilaženja stavova. Prevaziđimo sve razlike ljudskim postupcima dijalogom uz uvažavanje drugih religija mišljenja i vjerovanja.

Objavljeno u novini „Glas Goražda“                                       

Esad Papračanin Podrinjski