Razgovor sa prijateljem o – dobroti kao
imperativu našeg zajedničkog postojanja
Stvarnu sliku
moderne civiliziranosti savremenog doba, oslikava brutalna rušilačka
ideologija, koja je uzrokovala otuđenost i degradaciju života čovjeka. U ovoj
krizi čovječanstva vrlo je važno sačuvati čovječnost kao model
prepoznatljivosti. Hiljadugodišnja dobrota čovjeka u Bosni i Hercegovini čuvana
je snagom duhovnih srca, kulturnih običaja i etičkim vrijednostima. U burnoj
povijesti ova sveta zemlja je prepoznatljiva po plemenitim ljudskim srcima koja
su nosila dobrotu kao imperativnu duhovnu vrlinu. Najjači čovjekov organ je
srce u kome se manifestuje Stvoritelj kroz energiju i snagu u povezanosti sa
svakim izvorom dobrote. Snaga srca je dominantna kao funkcionalnost koja rađa
ljubav, njegova unutrašnja dimenzija nema granicu, a kameno srce nema osjećaja
za drugog, uzrok njegove slabosti je tvrdoća.
Grandioznu snagu
raznolikosti različitih vjera i konfesija čuvale su vjerske i kulturne
građevine, kao briljantni smaragdi, podsjećajući generacije na poštivanje
suživota na božijem putu. Veličinu ličnosti na ovom svijetu oslikava snaga
razuma kao darovana blagodat i ključni osnov kulturne civiliziranosti. Tu
unutrašnju dobrotu srca prenesimo na druge ljude i geografske prostore.
Prostranstvo srca je od Gospodarovog prisustva i Njegovog svjetla. Miris
zadovoljstva podijelimo sa drugim i darujmo duhovnu svježinu.
Država Bosna i
Hercegovina kao vjekovna tvorevina je uokvirena graničnim ramom svetosti
kapitalnog postojanja. Dobrota kao izvor srca, mijenja ljude i njihove postupke
kao jaka odrednica koja čuva od negativnosti. Veliko je podijeliti dobrotu i na
taj način postati časna vrijednost, koja se manifestuje svojim postojanjem.
Krunisani vrhunac čovjeka kao uzvišenog bića je dobrota prema Bogu i čovjeku.
Kroz čuvanje drugog iskazujemo časnu ljudsku činjenicu oblikom osjećanja.
Nažalost u ovom stoljeću političke ideje su poprimile
jasan uticaj nacionalizma. Mračnim silama zla snagom razuma suprostavila se
ljudska hrabrost kao dobrota, u eliminaciji mržnje. U težnji za dominacijom u
kontekstu zla skrivena je duboka mržnja. Ljudsko dostojanstvo nošeno snagom
dobrote u srcu je ključni odgovor i duhovna snaga koja drži čovjeka u životu. Ta
vrijednost duhovne časti je visoko iznad ambicioznih planova političara na
političkoj sceni. Veliki događaji se trajno moraju pamtiti, a istina, pravda i
pomirenje imati za cilj normalizaciju odnosa kroz psihičku zrelost.
Neophodan je
talas buđenja ljudskog uma kao jedinstvene vrijednosti u borbi protiv nepravde,
čije metode moraju biti utemeljene na prosvjetiteljskoj snazi, uspostavi istine
i pravde kao temljne činjenice sistema. Svako skretanje pažnje je ciljana
opasnost nametanja volje, gdje su kritike samo međusobne optužbe. Čistoću
iskrenosti i slobodu pravednosti kao suštini ljudskog društva darovat će
čovjekova časna dobrota poštujući zakonske propise i duhovnost.
Mirisna snaga
dobrote duhovnosti je fundament prepoznatljivosti koji se razlijeva snagom
htjenja naroda kao žive poletne energije, koja može da porazi sve negativne
trendove. Ta pravedna platforma je najljepša rijeka koja se odupire silama zla.
Prisustvo takvih ideja na globalnoj sceni osvjetlit će dolazak zaštite
vrijednosti, čiji je cilj svitanje duhovne zore koja će razbiti nepravdu a
politiku uskladiti sa duhovnim i moralnim načelima. Istina kao odlika
pravednosti neophodna je za uspostavljanje stabilnosti u ovoj državi kao
vjekovnoj raznolikoj tvorevini.
Uzdignimo se
snagom uma iznad kukavičluka i niskosti jer svako gubljenje dostojanstva je
poniženje za čovjeka. Ovo je vrijeme velikih životnih ispita koji traži
donošenje i poštivanje časnih odluka. Izvor dobrote je mirisna platforma i
garancija suživota u srcu kao centru moći. Biti dobar znači prihvatiti drugog
kao dio mirisne i vjekovne raznolikosti. Uzdignimo se i pronađimo sebe u
vertikalnosti kao svojstvu dostojnosti čovjeka. A pečatom koncepta življenja
udarimo temelje moderne i prosperitetne Bosne i Hercegovine. Snagom uma a ne
nasilja osjetimo bogatstvo čovjeka kao činjenicu. Napojimo se sa izvora ljudske
časti i upoznajmo druge snagom duhovnosti kao ravnotežnog balansa, jer svaki
oblik formalizma donosi gorke plodove.
Bosanski duh kao
filozofski fenomen egzistira prirodnom slikom unutrašnje duhovnosti, gdje ljudska etika shodno standardima
profesionalnog ponašanja mora postati praktična mjera i splet jedinstvene
različitosti kroz jedinstveni bosanski kulturni prostor. U historijskoj povijesti
nikada nije postojala potpuna izolacija zasebnosti već se ogledala kroz povijesni
suživot. U kontekstu dinamike bosanskog društva kao raznolikog i neizbrisivog
vjekovnog sadržaja nameće se fenomen uvažavanja različitosti.
Stepen
kvalitetnog upravljanja sposobnih kadrova, je stvarna slika izborne mudrosti a
približavanje stavova je vrlo važna pouka kao kruna modernog i principijelnog
pristupa buđenja svijesti. A duhovna podrška koja izvire iz naroda kao rijeka,
je vjekovna težnja jedinstvenosti u okviru države kao veličanstvenosti a ne
parcijalnosti. Unutarnji potencijali i kapaciteti ove zemlje su njena
inspirativna snaga, kao refleksija na cjelokupnu zajednicu. A jaka srca su
moćna nit koju ni najveće oluje i događaji nemogu uzdrmati. Gdje se respekt
poštovanja ogleda osjećajem boli drugoga, kao duhovna zrelost koja priliči
modernom shvatanju a izvire iz duhovne širine srca i postaje brava protiv svih
oblika zla. Temeljni duhovni kapital vjerskih raznolikih objekata je izvorno
nadahnuće i put pozitivnog usmjerenja budućih generacija. Dobrota čovjeka kao
modelna dimenzija je temelj koji se ogleda kroz njegovo prioritetno mjesto kao
nosioca svjetlosti i upute.
Svi negativni
centri moći koji narušavaju pravila civiliziranog društva moraju se suočiti sa
snagom dobrote kao izvora. Očigledno pojedine podle zavjere prevazilaze granice
razuma a dobrota uzmiče pred lošom voljom i mržnjom kao faktorom kog nameću
liderske pozicije.
Nepristrasni
politički kapaciteti koji uvažavaju temeljnu i čvrstu zakonsku strukturu na bazi dobronamjerne kapacitetnosti i
intelektualne vrijednosti su ukrasni elementi snažnih poruka, koje bude iskrenu energiju u cilju
jedinstvenog poštivanja zakona. Snaga uma kao inteligentnost je oštri mač u
borbi protiv demagoških tvrdnji. Svako brisanje časnosti sa ove svete zemlje je
uništavanje vjekovnih tekovina što za
posljedicu ima direktno zatiranje duhvnih načela raznolikosti. Historijske
činjenice su nezaboravna slika povijesnih dešavanja. Čvrstinom volje kao časne
odlike koja izvire iz srca naroda biće poraženo svako zlo.
Imaju
li ljudskost, dobrota, dobre namjere, u susretanju sa sebičnošću koja je ne
samo vidljiva golim okom nego je u mnogim oblastima naša svakodnevnica-šanse da
isplivaju na površinu. Ili je ovaj vječni sukob – na štetu dobra i – danas?
Dokazi su
neoboriva tvrdnja protiv uklanjanja istine brutalnim metodama i špekulisanja
činjenicama koje su ispravno utvrđene. Civiliziranim iskorakom pokažimo snagu i
zrelost na putu evropskih standarda, a pravnim okvirom iskorjenimo korupciju.
Nisu politički pismeni ni zreli oni koji se ne razumiju u politiku, politika je
kao slana voda što se više pije više se žedni. Svakodnevnica svjedoči i oslikava
sadašnji stepen civiliziranosti u kome je ljudsko pravo samo prazna fraza i
politička floskula. Snagom kulture, prosvjećenosti i morala kao fenomena uz
zakonsku odgovornost eleminišimo svaki oblik umnog lukavstva i političkog
zamagljivanja.
Gorak je utisak
teških ratnih zločina često deklarisan stavovima samovolje. Može se zaključiti
da su teške ratne rane i da je neophodno utvrđivanje intelektualne
odgovornosti. Uspostavljanjem mehanizma istine snagom umne nepristrasnosti
eliminišimo lažne dimenzije u cilju postizanja ravnoteže kao opstanka. Jako je
važno istaći borbu majke u cilju istine i eliminacije minimiziranja zločina.
Pravni eksperti dužni su ukazati na devijantnost, političke falsifikate i
nerealnosti kroz odvraćanje pažnje od historijskih činjenica. Hrabrim
djelotvornim odlukama državni sistem treba da se suprostavi okrutnim
demagogijama. Shvatimo koliko je krupna istina kao respekt poštovanja obzira i
iskazane časti.
Moralne osobine
čovjeka su njegov prepoznatljivi stil i filozofija života. Čovjek kao
savršenstvo u jedinstvenom ramnom krugu Bosne dužan je poštivati vjekovnu
raznolikost. Snažnim pečatom bosanskog
morala uz uvažavanje drugog i snagom otvorenosti očuvajmo društvo i državu kao
duhovno stablo. Poštivanje zajedničkih i snažnih izvora kao i različitih
kulturnih prepoznatljivosti je šansa da se ispliva na površinu. Snaga mirnog
suživota je formula koja osuđuje brutalnost i agresorsku politiku. Kultura kroz
svoju formu postaje bitan faktor koji utiče na politička kretanja, a dobre
namjere su modeli garancije protiv svih negativnosti. Nema te sile i sebičnosti
koja može oboriti snagu istine i morala u širokim pozitivnim narodnim masama.
Ta snaga utemeljena je na govoru Kur'ana
časnom fenomenu kao i ostalim svetim knjigama. Kulturna civiliziranost svoju
utemeljenost treba da potvrdi širom ove zemlje i zvanično prihvati pravno
dokazani termin agresija i genocid uz
uvažavanje drugih mišljenja. U cilju pozitivnog egzistiranja kroz vlastitu
nutrinu i promjenu načina razmišljanja mijenjajmo sebe, a snagom razuma
ujedinimo se u rješavanju svakog problema poštujući načelne principe
čovječnosti.
Historijske
činjenice ukazuju da je Bosna vjekovna država koja je u svojoj povijesti imala
snažne idejne, duhovne i kvalitne ličnosti koje su bile nosioci nadahnuća
inspiracije. Snaga zdravog razuma i savjest je bogatstvo ove zemlje oslikavano
kulturom kroz vjekove. Sadašnja politika pojedinaca nije dobra zbog njihovih
sebičnosti što je vidljivo golim okom a svako ponižavanje drugih vjerskih
konfesija je povod sopstvenog poniženja. Stilistika i retorika političara
ukazuje na dimenziju njihovih umnih vrijednosti gdje očigledno preovladava teza
ličnih i nacionalnih interesa. Takva devijantna ponašanja imaju za cilj
obezvrijediti značaj funkcionisanja zakonitosti. Nameće se pitanje odgovornosti
kao imperativa u cilju stručnog usavršavanja. Snagom ljudske časti i kulture
kao krune i temelja prepoznatljivosti neophodno je odbaciti sve negativne
izazove.
Kada
jedan čovjek daruje dobrotu drugima, pa još jedan, pa još jedan... Je li to put
do našeg povratka samima sebi? Mogu li se dobrote udružiti i napraviti više
dobra u našoj BiH?
Čuvanje vlastite
časti je odlikovanost pojedinca kroz prepoznatljivu mjeru uvažavanja od strane
narodnih masa. Bosna koju srce nosi je jedinstveni miris i pečatni otisak
vjekovnih generacija, u cilju jačanja dobrote kao faktora i krune
civiliziranosti. Tajna uspjeha jedinstvenosti je ljubav i zanos osjećaja
čovjeka za rodnom grudom. Izliječimo naše duše da budemo bolji u svom zalaganju
na ukazanim amanetima i funkcijama, uz poštivanje sposobnijeg i odvažnijeg,
posadimo u srca samopouzdanja kao sjeme koje će donijeti roda. Pojedinac kao
vrijednost je važan stub u segmentu političkih sfera i uticaja. Suprostavimo se
zlu snagom znanja kao kvalitetnim uzorom i shvatimo specifičnosti pozitivnog
društvenog razvoja u savremenom dobu.
Istina ima
grandioznu dimenziju u cilju prepoznavanja veličine ličnosti kao samopouzdanja
i povratka samom sebi. Očuvanje svetosti vjere ogleda se u darivanju dobrote
drugome u cilju jačanja temelja zajednice. Inspirirana snaga volje naroda kao
principa je ključni faktor stabilizacije odnosa a intelektualna moć mehanizam
suprostavljanja svakoj sili. Neprijatelje na globalnoj sceni porazimo mudrošću kao
pečatom i dobrotom vjekovne opstojnosti BiH.
Strujna granica
protiv sila zla je mirisna dobrota duhovnih narodnih masa, a historijska povijest
ove svete zemlje u njenom pečatnom otisku ukazuje na činjenicu da je mirisna
dobrota duhovnih raznolikosti faktor i strujna granica protiv svakog zla.
Historija se ne smije brisati ni zaboravljati!
Objavljeno u novini „Glas Goražda“
Esad
Papračanin Podrinjski
Primjedbe
Objavi komentar